Čini se nemoguće identificirati mnogo slika koje prolaze u sekundi vremena. No tim neuroznanstvenika otkrio je da ljudski mozak može to učiniti u rekordnom roku. Američki znanstvenici otkrili su kako ljudski mozak može interpretirati slike koje oko vidi u samo 13 milisekundi, što je prvi dokaz o tako brzom procesiranju.
Ta brzina je gotovo osam puta brža od 100 milisekundi kako su tvrdile prijašnje studije.
Znanstvenici su zatražili od sudionika da gledaju određenu sliku, poput piknika ili nasmiješenog para za vrijeme gledanja serije od 6-12 slika, od kojih je svaka prezentirana između 13 i 80 milisekundi.
Činjenica da je moguće to učiniti takvom brzinom indicira da je ono što se događa prilikom vida pronalazak koncepata. To je ono što mozak radi po cijele dane – pokušava razumjeti u što točno gledamo.
Ovakvo brzo procesiranje pomaže usmjeriti oči, koje mijenjaju smjer gledanja 3 puta u sekundi prema sljedećoj meti.
Posao oka nije samo da dovede informaciju do mozga, nego i da dopušta mozgu da razmišlja dovoljno brzo kako bi znao u što treba gledati nakon toga. Nakon što slika dođe do mrežnice, informacije poput oblika, boje i orijentacije procesiraju se u mozgu.
Pretpostavlja se da nakon što je slika viđena samo 13 milisekundi prije pojavljivanja nove slike, dio mozga nastavlja procesirati te slike duže od tog vremena. Kada bi slika nestala nakon 13 milisekundi, ljudi nikad ne bi bili u mogućnosti pozitivno odgovoriti na sekvencu. Mora postojati nešto u mozgu što zadržava tu informaciju dovoljno dugo vremena.
Prof. Potter s MIT-a izvjestila je ranije kako ljudi mogu ispravno identificirati objekte viđene u nešto manje od 100 milisekundi, no njezino novo istraživanje pokazuje kako je to moguće i do 8 puta brže.
U novoj studiju, istraživači su postepeno povećavali brzinu slika dok nisu došli do točke gdje odgovori ispitanika nisu bili bolji nego u slučaju kada bi pogađali.
MIT tim otkrio je da iako je sveukupna izvedba usporavala, ispitanici su nastavljali pogađati bolje nego u slučaju kada bi eksperimentatori postupno smanjivali izloženost slici od 80 do 13 milisekundi, što je do sada najbrže zabilježen rezultat korištenjem kompjuterskog monitora.
„Ovakvi rezultati nisu se poklapali s dosadašnjim pretpostavkama“, govori prof. Potter.
Ona vjeruje kako je jedan od razloga zašto su ispitanici imali bolju izvedbu u ovoj studiji činjenica da su ispitanici mogli vježbati brzo prepoznavanje kako su slike bile progresivno brže prezentirane.
Ispitanici su također dobili povratnu informaciju nakon svakog ispitivanja, što im je omogućilo da se prilagode velikoj brzini ove prezentacije. Na najvišoj razini, ispitanici su vidjeli slike više od 20 puta brže no što mozak tipično upija informacije.
