Za ljude, oči su mnogo više od prozora u vanjski svijet, one su također i pokazatelji unutarnjeg svijeta, dajući drugima uvid u naše misli i osjećaje. Od svih primata, ljudske oči su najupadljivije; naše oči vide, no one su i viđene. Naše obojane šarenice nalaze se na bijeloj podlozi i okružuju crne zjenice. Ovaj kontrast boja nije nađen kod ostalih primata.
Prema jednoj teoriji – hipotezi kooperativnih očiju, ove značajke su se razvile kako bi nam pomogle da pratimo pogled drugih prilikom komunikacije i sudjelovanja u zajedničkim aktivnostima.
Ljudi i ostali primati
U novijoj studiji, znanstvenici s Instituta Max Planck istraživali su kakav efekt imaju pokreti glave i očiju na skretanje pogleda kod nekih primata te ljudske novorođenčadi. U studiji je eksperimetnator činio sljedeće:
✔ Zatvorio oči, no okrenuo glavu prema stropu
✔ Držao glavu ravnom dok je gledao prema stropu
✔ Gledao prema stropu i očima i pokretom glave
✔ Držao i glavu i pogled ravnim
Rezultati pokazuju kako su primati, uključujući 11 čimpanza, 4 gorile i 4 bonobo majmuna pratili pogled eksperimentatora jedino onda kada je pokretao i glavu. U suprotnom, ljudska novorođenčad (40) je pratila pogled eksperimentatora češće kada je eksperimentator pomicao jedino oči. Rezultati pokazuju kako na primate veći utjecaj ima pomicanje glave nego očiju, dok je novorođenčad osjetljivija na pomicanje pogleda.
Male stvari
Kevin Haley, antropolog iz Los Angelesa tvrdi kako je spomenuta hipoteza održiva jer novorođenčad i mala djeca izvode zaključke o tuđim namjerama i iskazuju svoje namjere pomoću pogleda. Usporedba ljudskih očiju s onima ostalih primata otkriva nekoliko razlika. Na primjer, ljudskom oku nedostaje određeni pigment za razliku od ostalih primata, zbog čega je bjeloočnica bijele boje, dok je kod ostalih primata tamnije boje, čime se teže primjećuje u kojem smjeru životinja gleda.
Drugi znak koji nam pomaže vidjeti kamo druga osoba gleda je kontrast boje kože lica, bjeloočnice i šarenice. Mnoge životinje imaju slab kontrast očiju i boje glave.
Ljudi su jedini primati kod kojih je oblik oka i pozicija šarenice jasno vidljiva. Nadalje, naše oči su više horizontalno položene i disproporcionalno velike za našu tjelesnu veličinu u usporedbi s ostalim primatima. Na primjer, gorile imaju velika tijela no relativno male oči. Hipoteza kooperativnih očiju objašnjava ove razlike kao crte koje su se razvile kako bi pomogle pri komunikaciji i suradnji među članovima socijalne grupe. Kao važan primjer, majke i novorođenčad se mnogo oslanjaju na kontakt očima tijekom interakcije. U jednoj od studija je potvrđeno da ljudska novorođenčad gleda u lice i oči skrbnika duplo više vremena u prosjeku u usporedbi s ostalim primatima.
Znak naše čovječnosti
Ostale ideje su predložene kako bi objasnile zašto ljudi imaju toliko vidljive oči. Na primjer, bijela bjeloočnica bi mogla signalizirati dobro zdravlje i služiti kao signal potencijala za partnera.
U jednoj od nedavnih studija je predloženo kako bi vidljivost očiju mogla biti važna za suradnju i altruistično ponašanje individua što pomaže grupi. Studija koje su proveli Haley i Fessler (UCLA) ukazuje na to da će ljudi biti velikodušniji i donirati više novca ako osjećaju da ih netko gleda – iako su oči samo crteži na kompjuterskom zaslonu. Hipoteza kooperativnih očiju bi mogla objasniti kada smo postali socijalna bića kakva smo danas. Bilo bi vrlo korisno saznati kada su se evolucijski pojavile ljudske oči kakve danas poznajemo, što bi upućivalo na vrijeme početka određene suradnje i komunikacije.
