Charles Bonnet sindrom (CBS) javlja se kod osoba koje naglo ostanu bez vida ili onih s oštećenjem očnog živca. Iako uzrok sindroma nije u potpunosti poznat, najčešće se povezuje s gubitkom signala u vizualnoj zoni mozga – npr. kad osoba oslijepi, a mozak ne može zaustaviti aktivnost te zone. 
To znači da mozak krene u oči slati signale koji nisu istiniti ni primjereni. U slučaju ove pojave, bitno je da oboljeli shvate da nisu poludjeli niti izgubili razum.
Kako prepoznati Charles Bonnet sindrom?
Ukoliko je osoba naglo izgubila vid ili imala oštećenje očnog živca, Charles Bonnet sindrom je najlakše prepoznati po halucinacijama. Većina ljudi se zabrine prilikom halucinacija – što je u potpunosti razumno, no postoji niz razlika između halucinacija uzrokovanih ovim sindromom i halucinacija uzrokovanih psihičkim poremećajem:
- Halucinacije uzrokovane Charles Bonnet sindromom nemaju emotivno ni dublje značenje, za razliku od onih uzrokovanih psihičkim poremećajem
- Halucinacije se pojavljuju u oku ili dijelu oka koje je izgubilo vid
- Halucinacije nestaju kad osoba zatvori oči
- Do halucinacija najčešće dolazi pri lošem osvjetljenju ili u mraku
Kakve halucinacije mogu biti?
Halucinacije ne moraju biti dobre ni loše – nekada mogu biti obični bljeskovi svjetlosti ili jednostavni oblici, dok postoji mogućnost i kompleksnijih halucinacija poput oblika životinja. Nijedna halucinacija nije ugodna zato što ljudi najčešće ne znaju zašto dolazi do njih, što dovodi do straha ili nervoze.
Provedena su mnoga istraživanja o Charles Bonnet sindromu, no vrijeme trajanja halucinacija nikad nije točno definirano – nekima su trajale samo nekoliko sekundi, neki su ih mjerili u satima, dok su zabilježeni i slučajevi gdje su halucinacije neprestane.
Najčešće, halucinacije uzrokovane ovim sindromom traju do nekoliko godina, a nekima traju cijeli život.
Koje osobe najčešće pogađa Charles Bonnet sindrom?
Rezultati istraživanja ne pokazuju ništa specifično – rizična skupina su starije osobe, no to je pretežito zato što one najčešće gube vid. Dijabetičari, oboljeli od glaukoma i žrtve moždanog udara također spadaju u rizičnu skupinu, no zapravo sindrom može utjecati na svaku osobu koja izgubi vid.
Sindrom se jedino sigurno neće pojaviti kod osoba slijepih od rođenja.
Kako izliječiti sindrom?
Nažalost, konkretan lijek za ovaj sindrom ne postoji. Prvi korak bi trebao biti savjetovanje s neurologom ili liječnikom koji može potvrditi da halucinacije nisu produkt psihološkog poremećaja. Mnogi ljudi navode da im je ta potvrda dovoljna i da im nakon nje halucinacije ne utječu na kvalitetu života.
Postoje načini da se halucinacije smanje – često treptanje ili brzo pomicanje očiju može pomoći, isto kao i pojačana svjetlost prostora u kojem se nalazite, ako je to moguće.
Halucinacije mogu nestati ako se izliječi razlog gubitka vida. Npr. ako je katarakta uzrokovala gubitak vida, zamjena očne leće može oboljele riješiti halucinacija.
