Senilna makularna degeneracija ili degeneracija žute pjege

Bolest koja napada središnji dio mrežnice, uglavnom zbog starenja oka, naziva se senilna makularna degeneracija ili degeneracija žute pjege.

Ona može biti genetski uvjetovana, i od nje češće obolijevaju osobe koje u obiteljskoj genezi imaju već nekoga sa tim oboljenjem.

Što je makula ili žuta pjega?

Makula ili žuta pjega je središnji dio retine ili mrežnice koja nam omogućuje centralni vid, čitanje i razlikovanje finih detalja.

Degeneracija makule bolest je središnjeg dijela mrežnice (makule). Danas je senilna makularna degeneracija najčešći uzrok ireverzibilnog značajnog smanjenja centralne vidne oštrine u razvijenim zemljama u osoba starijih od 50 godina.

Nakon 75. godine života gotovo je 30% oboljelih.

Gubitak sposobnosti za čitanje, vožnju automobilom, prepoznavanje lica, gledanje televizije stvara emocionalne posljedice u bolesnika. Također zahtijeva veliku podršku obitelji i društva.

Senilna makularna degeneracija je bolest makule, stoga se vid neće sasvim ugasiti niti kad bolesnik u cijelosti izgubi centralnu vidnu oštrinu. Tada će se koristiti perifernim, manje vrijednim, dijelovima retine.

Senilna makularna degeneracija – faktori rizika

Faktori rizika, osim dobi, su:

• genetika (obiteljska anamneza ili svijetla boja očiju)
• pušenje
• pretilost
• povišen krvni tlak i masnoće

Budući da mrežnica pretvara svjetlosni signal u sliku koju vidimo, njezina degeneracija i malformacija utječu ne samo na jasnoću, već i na oštrinu vida tj. na centralni vid.

Gubitkom centralnog vida značajno se smanjuje kvaliteta života osobe koja je oboljela, budući da se otežano bavi svakodnevnim stvarima, primjerice šivanjem, čitanjem ili upravljanjem automobilom.

Kod te očne bolesti, slika koju pacijent vidi je zamagljena, zatamnjena ili potpuno mutna.

Javlja se u dva oblika – suha makularna degeneracija i vlažna makularna degeneracija.

Senilna makularna degeneracija /degeneracija žute pjege i njeni oblici

Razlikujemo dva glavna oblika oštećenja žute pjege, suhi oblik i vlažni oblik. Suhi oblik obično je blažeg tijeka i manje oštećuje vid, ali i takav oblik s vremenom može znatno oslabiti vidnu oštrinu.

Senilna makularna degeneracija – suha forma (degeneratio maculae luteae sicca)

Suha forma senilne makularne degeneracije uzrokuje sporo propadanje pigmentnih stanica mrežnice i odumiranje fotoreceptora.

Dijagnosticira se pregledom očne pozadine (fundusa) u midrijazi i OCT (optičkom koherentnom tomografijom) makule tj. skeniranjem slojeva makule.

Gubitak vida može biti postupan ili nagli, ukoliko je suha degeneracija uznapredovala ili se pretvorila u vlažni oblik bolesti.

Često se prvo pojavljuje u samo jednom oku, a kasnije mogu biti zahvaćena oba oka. Ne može se učinkovito izliječiti.

Uz redovno praćenje, moguće je samo usporiti njezin razvoj promjenama u prehrani, uzimanjem visokih doza antioksidanata luteina i omega kiselina te nošenjem sunčanih naočala.

Simptomi bolesti, koji uključuju otežano čitanje i prepoznavanje lica te smanjivanje intenziteta boja, mogu biti neprimjetni godinama.

Nažalost, danas je još uvijek nemoguće unaprijed znati hoće li se suhi oblik makularne degeneracije pretvoriti u vlažni oblik.

Neovaskularna (vlažna) senilna makularna degeneracija [Degeneratio maculae luteae neovascularis (exudativa)]

Vlažnu formu senilne makularne degeneracije karakterizira rast novih krvnih žila ispod makule. Te novostvorene krvne žile krhke su i osjetljive te često pucaju, zbog čega dolazi do krvarenja i istjecanja tekućine.

Posljedica je zadebljanje i oštećenje makule s iskrivljenjem slike i brzim gubitkom centralnog vida.

Oboli li osoba od vlažne senilne makularne degeneracije na jednom oku, rizik razvoja bolesti na drugom oku je 25% kroz 5 godina.

Simptomi su slabljenje vida, otežano čitanje ili nemogućnost čitanja, sjene ili gubitak dijela slike u središtu pogleda, ne mogu se vidjeti crte lica, iskrivljene linije (npr. prilikom rješavanja križaljki), slabije snalaženje u prostoru, problemi s prepoznavanjem boja i slabljenje prilagodbe vida pri prelasku iz svijetle u tamnu prostoriju.

Naprosto dolazi do slabljenja centralnog vida, dok širina vidnog polja ostaje ista.

Lijekovi se moraju primijeniti u obliku injekcija u oko, odnosno intravitrealne injekcije s aplikacijom. One se daju lokalnom anestezijom u sterilnim uvjetima i nisu bolne.

Nekoliko se vrsta lijekova koristi s istom svrhom, a oni se značajno razlikuju u cijeni. Slabovidnim bolesnicima sa značajnim padom centralne vidne oštrine od pomoći mogu biti korištenje povećala, jakih naočala i teleskopa kojima se uvećava slika koju tada gledaju perifernim funkcionalnim dijelom makule.

U vlažnom obliku oštećenje vida je izrazitije i može nastupiti nagli pad vidne oštrine. Vlažni oblik zahtijeva promptno djelovanje jer se u početku pravovremenim liječenjem može gotovo u potpunosti očuvati vidna oštrina.

Danas se u svrhu liječenja vlažnog oblika degeneracije žute pjege vrlo uspješno koriste lijekovi koji se primjenjuju direktno u oko u određenim vremenskim razmacima. Nakon provedenog liječenja potrebno je kontinuirano praćenje.

Na kraju možemo reći, starosne promjene žute pjege dogodit će se gotovo svima koji dovoljno dugo požive. Preventivno djelovanje i redoviti pregledi od ključne su važnosti za rano otkrivanje i liječenje.

Tek manjem broju pacijenata će biti potrebno aktivno liječenje koje ako se pravovremeno započne može očuvati punu kvalitetu vida.

Liječenje starosne degeneracije žute pjege

Za liječenje vlažnog oblika starosne degeneracije žute pjege koriste se tzv. pametni lijekovi tj. lijekovi koji selektivno djeluju samo na bolešću zahvaćena očna tkiva dok na zdrava očna tkiva nemaju nepoželjnog učinka.

Najčešće korišten lijek za tu svrhu je Avastin (bevacizumab), zatim Lucentis (ranibizumab) i Eylea (aflibercept) kojima je u redovitoj kliničkoj upotrebi dokazana učinkovitost.

Svi ovi lijekovi primjenjuju se poptuno bezbolno injekcijom intravitrealno u oko što provodi iskusni liječnik u odgovarajućim uvjetima.

Najčešće se liječenje provodi kroz nekoliko mjeseci do godinu dana a samo iznimno i dulje u vremenskim razmacima od 4-6 tjedana od jedne do druge aplikacije lijeka ovisno o vrsti lijeka koji se primjenjuje.

Ovakav način liječenja pokazao je do sada najveću uspješnost kod starosne degeneracije žute pjege, a primjenjuje se i za neke druge bolesti oka.

Posebno je važno naglasiti pravovremenost liječenja. Vlažni oblik degeneracije žute pjege može u kratkom vremenu znatno oštetiti centar žute pjege. Time mogu nastati trajne posljedice za vid.

Pravovremenim liječenjem dokazano je zaustavljanje progresije bolesti i oporavak vidne oštrine koji ponekad može biti i potpun. Zbog toga su posebno važni redoviti pregledi oftalmologa u svim slučajevima sumnje na vlažnu degeneraciju žute pjege.

Autor: Matija Jelčić, bacc. ing. opt., Optical Express

Otkrijte na vrijeme makularnu degeneraciju, dijabetičku retinopatiju, glaukom i ostale bolesti mrežnice i vidnog živca. Prijavite se na OCT pregled u Optical Express, na broj telefona 01 5625 450.

Pročitajte sljedeće:
Kako kolesterol utječe na oči?
Katarakta ili očna mrena
Kako se vaše oči mijenjaju s godinama?
Retinitis pigmentosa (RP) – što je i kako se liječi?