Keratokonus je progresivna, najčešće degenerativna bolest oka prilikom koje se rožnica stanjuje te počinje poprimati konusni oblik; češće se javlja kod muškaraca, a pogađa oko jednu osobu od dvije tisuće stanovnika.
Uzrok za keratokonus nije poznat. Pretpostavlja se da postoji niz rizičnih faktora koji pogoduju razvoju keratokonusa: obiteljska predispozicija, trljanje očiju, učestale alergije, bolesti vezivnoga tkiva, dugotrajno nošenje polutvrdih kontaktnih leća te niz drugih mogućih rizika.
U ranom stadiju pacijenti koji imaju keratokonus zapravo ni ne znaju za problem i loš vid rješavaju naočalama, ali kako bolest napreduje, korekcija naočalama ili mekanim kontaktnim lećama više nije moguća.
Obično je vid na jednom oku izrazito lošiji i tada se u pravilu pacijenti obraćaju liječniku pa se postavlja dijagnoza keratokonusa. Pacijenti s keratokonusom imaju poteškoća pri radu na računalu, vožnji (osobito noću), bavljenju sportom.
Također, postoje ograničenja pri obavljanju pojedinih profesija, npr. profesionalni vozač, pilot, policajac, vatrogasac itd.
Početni simptomi kreatokonusa mogu biti:
- Zamagljen vid
- Odsjaj
- Pojačana osjetljivost na svjetlo (fotofobija)
- Lagana iritacija oka
Kako se stanje pogoršava, najčešći simptomi napredovanja bolesti uključuju:
- Povećanje zamagljenja u vidnom polju
- Uznapredovala kratkovidnost ili astigmatizam
- Česte promjene dioptrije
- Nemogućnost nošenja kontaktnih leća
Ponekad, ova se bolest može brzo razviti, s iznenadnom oteklinom na rožnici i pojavom ožiljaka na rožnici, koji uzrokuju gubitak njezine glatkoće i prozirnosti, što dovodi do zamagljenog vida.
U ranom stadiju bolesti moguće je ispravljati vid dioptrijskim naočalama te lećama. Bez obzira na to što se pomoću polutvrdih kontaktnih leća uobičajeno postiže optimalan vid kod pacijenata s keratokonusom, dugoročna prognoza nije dobra.
Ukoliko se javlja u mladosti, progresija je neizbježna i može rezultirati teškim komplikacijama koje završavaju ožiljkom, u kojem slučaju operacija transplantacije rožnice postaje neizbježna.
Oporavak nakon ovakve operacije je dugotrajan i neizvjestan obzirom na mogućnost odbacivanja transplantata i iregularni astigmatizam koji može biti i gori od prijeoperacijskog.
Postojeće metode liječenja keratokonusa:
- primjena polutvrdih kontaktnih leća
- intrakornealni prsteni
- lamelarna keratoplastika
transplantacija rožnice
Cross linking – novi oblik liječenja keratokonusa
Navedene metode liječe posljedice keratokonusa, ali ne i uzrok. Cross linking je novi oblik liječenja keratokonusa koji se pokazao jedinom metodom zaustavljanja progresije bolesti.
Stručnjaci iz Optical Expressa koji obavljaju zahvat cross linking ističu kako je cilj zahvata povećanje stupnja umrežavanja kolagena u rožnici kako bi se ponovno uspostavila zadovoljavajuća mehanička stabilnost.
Fotooksidacijska metoda može se u kratkotrajnoj terapiji jednostavno i sigurno primijeniti te ne mijenja transparentnost rožnice.
„Prema dosadašnjim rezultatima ovakvog postupka, koji je prvi put izveden 1998. godine i kojemu je nakon toga podvrgnuto tisuće pacijenata, može se očekivati stabilizacija rožnice zbog jačeg umrežavanja molekula vezivnog tikva rožnice.
Prema dosadašnjim praćenjima, ovaj je postupak spriječio daljnje napredovanje keratokonusa te je u većini slučajeva postignuto čak i poboljšanje u smislu smanjenja nepravilne zakrivljenosti rožnice.“ – ističu stručnjaci iz Optical Expressa.
Kao prolazne nuspojave tijekom prvih dana nakon operacije navode se crvenilo oka, svrbež, pečenje, kao i mutan vid te zaslijepljenost jakom svjetlošću.
Pročitajte više o cross linkingu.
Pročitajte sljedeće:
Kako nam pomažu kontaktne leće?
Može li se laserskom korekcijom vida ukloniti staračka dalekovidnost?
Loš noćni vid: aureole i bljeskovi
Što je iza globalnog porasta kratkovidnosti?
Očni pregled – što očekivati?
